13. 3. 2011.

Moj prvi ultramaraton!

moj pehar. i crveni nosić (ljubaznošću skijanja na kopaoniku)


*** izmena, 18.03. *** zbog nekih sudijskih grešaka, rezultati trke su revidirani - prvo mesto pripada Tanji Stojanovski, a drugo mesto meni. Čitajte više o tome ovde.


Juče sam istrčala prvi ultramaraton.
I pobedila!
Bilo je teško, moje telo je odustajalo, hvatala me je panika, nekoliko puta u poslednja 3 kruga sam se zaista gušila, bolela su me stopala i imala sam tišteću glavobolju celog dana, ali sam uspela!
Učestvovala sam u trci Maraton maratona, u organizaciji ARK Eko maraton, na 6h i istrčala 50km, sa vremenom od 5:41:15, što je bilo samo nekoliko minuta brže od moje heroine Tanjice (Tanja Stojanovski). 

Čula sam izreku da je potrebno celo selo da se odgaji jedno dete. Mislim da je to tačno i u slučaju ultramaratonaca. 
Za moj jučerašnji trofej su zaslužni (u hronološkom poretku):

  1. Martina Petrović - za mp3 plejer sa ultramaratonskom baterijom, a na njemu Thievery Corporation
  2. Anđela Grabež - za Mazzy Star na Martininom mp3 plejeru i za to što je ustala pre zore da bi mi donela mp3 na kućnu adresu pre trke
  3. Tanja Stojanovski - za prvih nekoliko stotina metara trke druženja i za celu trku inspiracije - zverala sam okolo da bih je ugledala, i radovala se svaki put kad bih je videla na stazi.
  4. Petar Miljković - za to što je došao na Adu pre 8 u subotu ujutro, a da nije trčao; zato što je bio tu svih 6h, i bodrio nas i tapšao nam kao pravi drugar; zato što je faca.
  5. Moja žuta trkačka porodica, Maraton klub 1893 - hvala što ste ponosni na mene, i ja sam ponosna na sve nas! Juče mi je srce bilo puno, i na startu, kada se sve žutelo od sunca i od Medine perike, na pobedničkom postolju sa peharom, a i u kafani sa vama i slavljeničkim pivom.
  6. Ivan Simić - za druženje tokom 30ak km, za kačket, za nošenje vode i voća, za to što je bio moja sigurna ruka i saveznik. čovek broj jedan, prijatelj za ponos, ljudina.
  7. Sudinica koja je merila moje vreme - za guranje napred, zato što mi nije dala da odustanem na 44. km, kao što sam planirala i zato što je bila moja stroga mama na trci.
  8. Restoran Lila, svet izobilja i njihova čarobna, čarobna hrana i voćke.
  9. Svi koji su mi tapšali i radovali se trčanju - organizatori, gosti restorana i sudija Vlada, po obrazovanju fizioterapeut, koji se sažalio na moje iscrpljene noge i izmasirao me posle trke.


Hvala, druškani, neću vam ovo zaboraviti!

6 коментара: