28. 2. 2011.

Mogu li trčati dužinu na traci? Naravno!

Da dužina može da se trči na traci, pokazalo se danas.
Prešla sam 30km za 3h, ne silazeći nijednom sa nje.
Uopšte nije strašno. Čak je i pomalo mistično i zen. I jedinstveno je.

Kako sam vikend iskoristila za sve drugo sem za sport, minus me je stigao danas. Nisam bila sigurna kako bih ga nadoknadila, ali potajno sam se nadala da ću istrčati dužinu, makar kako. Trening na traci je već bio uplaniran, a velika dužina bila u sferi ideja, ali, mislila sam se, zašto ne? Da li bih ja to mogla da uradim?
Bacila sam se u potragu za iskustvima maratonaca i odmah su se izdvojila ova tri članka. And then, there's Dean Karnazes

U 16h sam se zaputila ka teretani, još u tramvaju napola smišljajući strategiju, da probam svakako da nagazim 15km, da ciljam na 20km, a da se potajno nadam da ću da upecam 25km.

Jedna stvar je vodila drugoj. Kako sam stala na traku, neki dečko je prišao i pitao me koliko još imam, na šta sam ja bez razmišljanja odgovorila "dva sata". I plan je bio skovan - makar 20km. Dok sam polako gazila prvih dvadeset minuta, cilj se, nekako sam i bez mog znanja, pomerio 5km dalje, a da bih se osigurala da neću da vrdam i da mi vreme brže prođe skovala sam i drugi plan - da na svakih deset ili dvadeset minuta postavljam status na fejsbuku.

I bolje da o mom iskustvu govore statusi, njih tačno 11. 








 


***





Šta sam radila?
Nisam gledala TV, iako sam u strategiji za danas zamislila da će on da bude glavna stvar, slušala sam samo muziku (i to četiri albuma predivnog Sufjana Stevensa - Illinois, Michigan, Seven Swans i The Age of Adz, baš tim redom; baterija mi se istrošila u poslednjih dvadeset minuta, mater joj, pa sam trčala - opet! - uz smrdljivi TDI radio), ni sa kim nisam pričala i sve vreme sam umirivala misli.
Neverovatno mi je prijalo.



I definitivno ću probati ponovo.

***Edit (01.03.): tek malopre sam videla da sam u statusu, umesto "dva i po sata na traci", otkucala "sat i po na traci". Pa da znate da nije tako.

9 коментара:

  1. da, ti si maratonka :-)
    biti maratonac je "u glavi", pa iako skoro svako može da se pregega preko 42km, samo probrani mogu da se upuste u ovakve izazove...
    čestitam!

    ОдговориИзбриши
  2. sale, neverovatno koliko me je ovo trčanje naučilo da se stišam i da "uđem u svoju glavu". čim misli krenu da mi vrludaju, ja ih smirim i tako par sati.
    znam da je moje telo dovoljno snažno za maraton, ali moj duh, činilo mi se, nije. ovo juče je bio dobar test kako, koliko i šta mogu.
    i hvala ti! mnogo mi znači čestitanje od tebe, jednog od mojih omiljenih trkača blogera!

    ОдговориИзбриши
  3. Nije mi jasno zasto to sebi radis? Neces postati bolji trkac ni bolji maratonac, niti ces bolje trpeti na trci ako se tako mucis na treningu. Treba da uzivas u tome sto radis, da trcanje tako i shvatas, jer u momentu kad prestanes da se mucis na treningu znas da postajes profesionalac, sto verovatno nisi. To juce nije bio test, ne znam kako bih to nazvao.Pozdrav!

    ОдговориИзбриши
  4. zdravo, blažo!
    to što to tebi zvuči kao mučenje, uopšte ne znači da je meni bilo mučenje! mislim da sam i napisala da mi je prijalo, i da sam uživala u samoći i tišini.
    zašto misliš da nisam uživala, tačnije, zašto misliš da sam se mučila?

    ОдговориИзбриши
  5. (kad kažem "tišini" mislim odsustvu stvari koje bi mogle da mi skrenu pažnju)

    ОдговориИзбриши
  6. Nisi ekoloska :) Ko ce tu struju da plati?! :)
    Ja sam danas odradio duzinu (inace opet onih mojih max 16 km) i to sa kerom, bili smo prljavi kao prasici (jadnicak prednjim nogama svo ono crnilo sa asfalta baca po sebi a malo i po meni) i malo promrzli ali ne bi me nista nateralo da trcim na traci...
    Na traci svaki minut traje kao vecnost...
    Svaka ti cast :)

    ОдговориИзбриши
  7. haha, tačno, pojela sam struje kao za ceo prethodni dan, sigurno! :)
    heh, ma čini ti se, zaista je lakše ući u "zonu" na traci nego napolju. trenutno sam u fazi da me ni pas, ni streljački vod ne bi mogli naterati da trčim napolju. :D

    ОдговориИзбриши
  8. Анониман7. март 2011. 12:15

    Ovo stvarno treba probati.. Stvarno čestitam! Meni sama pomisao na trčanje po traci je teže nego trčanje vani na -15. Kad sam ovo pročitao, jedva čekam sutrašnji trening. Hvala, i pozdrav iz Varaždina! :)

    ОдговориИзбриши
  9. haha, samo je pitanje senzibiliteta - da li više mrziš traku ili hladnoću :) ja mrzim hladnoću!
    inače, treba probati, zašto da ne? interesantno je kako se misli utišaju i mozak počne da zuji kao dobro zagrejana mašina.
    to je napolju teško postići - previše stvari odvlači pažnju.
    pozdrav iz (sada već sunčanog) Beograda!

    ОдговориИзбриши